|
|
Kamo god da oko sebe pogledaš, vjeruj mi, nećeš moći pronaći ništa pozitivno i dobro a da proizlazi iz ovog materijalnog svijeta. Da, materijalno, materijalno i samo materijalno. Zar se ne pitaš do kad? Shvaćaš li da jedino lijepo u čemu možeš uživati je priroda. Priroda je savršenstvo koje je stvorio Bog i zato ona nikada nije išla protiv njega. A mi ljudi, tako posebni u ne znam čemu, uništili smo sve vrijednosti i pred prirodom se postavili kao gospodari iako to nikako nismo. Ta ista priroda jednom će uništit nas i to nije zabluda. Ne budi slijep, pa zar ne prepoznaješ znakove koje nam ona nudi: vulkani, potresi, poplave, vjetrovi, klima... Zar to nije dovoljno da zastaneš pred sobom i pitaš se: Do kad ću živjeti ne mareći za sve što se oko mene događa? Budi svjestan, ti si taj koji može promijeniti svijet i ne slušaj one koji ti govore suprotno. Doista to možeš učinite, ali samo ako kreneš od sebe. Počni mijenjati sebe, a ne one oko sebe. Znaj da druge ne možeš promijeniti. Oni jedino mogu sami sebe promijeniti baš kao što i ti možeš sebe. Kad bi svatko od nas...ja...ti.. poželio sebe promijeniti, to bi značilo puno za čovječanstvo. Eto već nas je dvoje, a možda će još netko poželjeti isto. I ta želja se nikada neće zadržati na samo jednom čovjeku. Ne, ona će se prenositi s čovjeka na čovjeka dok isti taj čovjek koji polako uništava ne samo prirodu, nego i samog sebe, ne shvati da griješi te dok ne shvati da jedino on to može popraviti. Ne smiješ ostati gluh, ali ne na ova napisana slova, nego na znakove prirode. Priroda te voli. Čak i više nego što te voli čovjek, tvoj bližnji. Ali ona nema usta da ti prozbori da ju boli dok naše noge gaze po njenoj kori, dok je naše ruke ranjavaju, ona nema glasa da nam pokuša prozboriti da će uskoro umrijeti. A bi li ti dopustio svom najboljem prijatelju da ti umre na rukama ako znaš da mu možeš pomoći? Znam da ne bi, pa zato ne dopusti da nešto tako savršeno stvoreno od Boga propadne na našim rukama.
